Tko je kriv?

Kad jednom dođe do razvoda, neminovno je da završava jedan dio života, s kojim odlaze i mnoga neispunjena očekivanja i neostvarene nade. Sve su rastave traumatične, čak i kad se ljudi više ne podnose i ne žele živjeti zajedno. Žalosno je što rijetko tko krivi samoga sebe za neuspjeh veze, gotovo je uvijek kriv onaj drugi, pa tako ništa ne učimo iz svojih pogrešaka ili krivih izbora. Možda je bolje biti sam, nego živjeti u lošem braku ili u vezi potpomognutoj vanjskim članovima. Mnogi se tada s tugom prisjećaju početaka te veze koju sada pokapaju, pa često, kako bi se zaštitili od tuge i doživljaja neuspjeha, samo sebe uvjeravaju kako to od samog početka nije bilo ono pravo. Ne učimo ništa što bi nam u budućnosti omogućilo da se prikladnije ponašamo u nekoj drugoj vezi, ali ipak saznajemo nešto o sebi.