Svaki roditelj će svojem djetetu htjeti priuštiti sve što oni zatraže, sve ono što možda oni nisu mogli imati kao djeca. Žele ih vidjeti sretne i radosne u svakom trenutku. Roditelji su oduvijek bili previše zaštitnički nastrojeni i uglavnom će sve napraviti za svoju djecu te će često biti popustiljivi, ali mnogi će reći kako to nikako nije dobra ideja. Kada djeca dobiju sve što zatraže, vrlo brzo postanu pohlepna i razmažena te traže sve i svašta, čak i stvari koje su im nepotrebne. Moraju imati sve najbolje kako bi se mogli hvaliti. Nemaju granicu, a roditelji su krivi za sve. Sasvim je normalna stvar kako ih žele zaštititi i uvijek im sve priuštiti, ali tada ih ne uče kako nije uvijek sve savršeno i kako neće uvijek biti sve po njihovom. Oni nikada ništa lijepo ne zamole niti se zahvale već sve očekuju kako će im biti dano na srebrnom pladnju. Ne uče ih kako će ponekad i oni nešto krivo napraviti i kako tada trebaju priznati svoju pogrešku i truditi se biti bolji. Takva djeca ne poštuju materijalno, ali ni druge osobe. Roditelji žele zaštititi djecu od svih stresnih situacija ne dopuštajući im da se osamostale i tako se pripremaju za odraslu dob. Morate ih pokazati što je dobro, a što loše. Uvijek ih hvaliti kada nešto loše učine i ukazati što je loše, ali uvijek na lijep način kako bi oni shvatili da su greške dio života i kako se uvijek mogu ispraviti, ali i puno naučiti iz njih. Svi ljudi griješe i nitko ih neće osuđivati ako ne budu savršeni u svemu.